Poljsko-hrvatski odnosi u kontekstu djelovanja Krakovskog slavističkog društva početkom XX. stoljeća

U članku se istražuje djelovanje krakovskih slavista na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, s fokusom na njihov odnos prema Hrvatima, posebice njihovoj kulturi, povijesti i međusobnim odnosima. Cilj je članka prikazati kako su entuzijasti slavizma iz Galicije doživljavali ulogu Poljaka u širem panslavenskom pokretu. To je ključna tema jer su južnoslavenske historiografije često propagirale tvrdnju da su Poljaci bili protivnici slavenske suradnje. Osobe kao što su Marian Zdziechowski, Tadeusz Stanisław Grabowski i Jan Magiera proturječe ovoj tvrdnji. Suprotstavljanje panslavizmu ili neoslaviz-mu nije impliciralo da Poljaci odbacuju slavensku suradnju, već ulogu Rusije. Po njihovu mišljenju, Ru-sija nije djelovala u interesu Slavena, nego protiv njih, slijedeći velikoruske ciljeve carskog režima. Stoga su predlagali alternativna rješenja, ističući središnju ulogu poljske kulture i zalažući se za ravnopravnu suradnju među slavenskim narodima. Zahvaljujući svom poznavanju slavenskih jezika i kultura, kra-kovski slavisti održavali su brojne kontakte s pojedincima iz raznih slavenskih zemalja, pa tako i s Hrva-tima. Nakon Prvog svjetskog rata, neki Poljaci i Južni Slaveni nastavili su tako razmišljati, vjerujući da bi Poljska trebala postati kulturno središte slavenske baštine. Dio članka posvećen je prikazivanju stava ključnih predstavnika krakovske slavenofilske zajednice prema Hrvatima, a potkrijepljen je detaljnom analizom tekstova o Hrvatima objavljenih u mjesečniku Świat Słowiański. Ta je tiskovina služila kao glasilo ove zajednice, a sadržavala je priloge stranih autora. Časopis je imao za cilj promovirati poljski koncept slavenskoga jedinstva i upoznati galicijsku javnost s pitanjima Slavena unutar i izvan Austro-Ugarske Monarhije.

The article explores the activities of Krakow Slavists at the turn of the 19th to the 20th century, focusing on their stance toward the Croats, particularly their culture, history, and mutual relations. The aim of the article is to illustrate how Slavic enthusiasts from Galicia perceived the role of Poles in the broader Pan-Slavist movement. This is a crucial topic because South Slavic historiography often propagated the claim that Poles were opposed to the idea of Slavic cooperation. Figures such as Marian Zdziechowski, Tadeusz Stanisław Grabowski, and Jan Magiera contradict this assertion. Oppo-sing Pan-Slavism or Neo-Slavism did not imply that Poles rejected Slavic collaboration, but rather the role of Russia. In their opinion, Russia did not act in the Slavs' interest but against them, pursuing the Greater Russian goals of the Tsarist regime. Consequently, they proposed alternative solutions, empha-sising the central role of Polish culture and advocating for collaboration among Slavic nations on equal terms. Thanks to their knowledge of Slavic languages and cultures, Krakow Slavists maintained nume-rous contacts with individuals from various Slavic countries, including Croatia. After World War I, some Poles and South Slavs continued this line of thought, believing that Poland should become the cultural centre of Slavic heritage. A section of the article is dedicated to demonstrating the stance of key representatives of the Krakow Slavophile community towards Croats, supported by a detailed analysis of texts concerning Croats published in the monthly journal Świat Słowiański. This publication served as the press organ for this community, featuring contributions from foreign authors. The journal aimed to promote the Polish concept of Slavic unity and familiarise the Galician public with the issues of Slavs within and outside the Austro-Hungarian Monarchy.