Fenomen przekładu w postjugosłowiańskiej literaturze emigracyjnej

The article presents the strategies for describing the phenomenon of translation in the post-Yugoslav literature of exile, referring to the concept of born translated literature by R.L. Walkowitz and perception of the role of translation in contemporary culture by B. Bachmann-Medick and Mieczysław Dąbrowski. The author presents selected translation strategies of post-Yugoslav writers who play the role of their own translators and describe the experience of otherness, exile and translation.

U članku se predstavljaju strategije opisivanja fenomena prijevoda u post-jugoslavenskoj književnosti egzila. Pojam tako zvane born translated književnosti (R.L. Walkovitz) je referentna točka za istraživanje prisutnosti fenomena prijevoda u toj književnosti. Predstavljeni autori opisuju svoje prevodilačko iskustvo, a također se koriste različitim traduktološkim strategijama u svrsi kreiranja književnog/esejističkog djela. Među tim strategijama su: tematiziranje prijevoda, pisanje s intencijom budućeg (potencijalnog) prevođenja teksta, višejezičnost teksta i dvo- i višejezična izdanja, egzofonija, strukturiziranje teksta po principu prijevoda. Članak također upućuje na promjene u percepciji ključnih pojmova književnih, komparatističkih i kulturalnih studija. Te promjene utječu na proučavanu književnu produkciju.